Stari jaskanski pisci

Jaskanska je povijest bogata znamenitim osobama, a posebno mjesto među njima  zauzimaju jaskanski pisci. Za početak ove priče o njima spomenut ćemo neke od onih koji su rođeni tijekom 19. stoljeća.

Gotovo svaki Jaskanac poznaje Vladka Mačeka kao dugogodišnjeg predsjednika Hrvatske seljačke stranke, ali mnogi među nama ne znaju za njegovu nježniju, lirsku stranu. U svojoj ljubavi prema supruzi Mariji pronalazio je inspiraciju za pisanje ljubavne poezije. Nažalost, pjesme koje je sabrao njegov sin Andrej zasada još nisu objavljene unutar zbirke, ali se nadamo da će i ona uskoro ugledati svjetlo dana te postati dijelom zavičajne zbirke naše knjižnice.

Pjesnik bujne maštovitosti, spontanosti i neodoljive naivnosti – Josip Cvrtila – također je jedan od velikana jaskanske poezije. Njegova najznačajnija djela svakako su zbirke priča „Ivanjska noć“, „Tri dječaka“, „Pastirska  frulica“, a neke od njih jaskanska knjižnica krije u svojoj bogatoj zavičajnoj riznici.

Među poznatija imena ne samo jaskanske, već i hrvatske književnosti, spada omiljeni pučki pisac Janko Matko, rođeni Brlenićanac. Iako su mu kritičari predbacivali nedostatak umjetničke vrijednosti, Matko je svojim mnogobrojnim romanima ( „Moć zemlje“ „Dragulji i strasti“, „Krv nije voda“, „Žrtva“ itd.) znao naći put do čitatelja. U posljednjem među ovdje spomenutim romanima okosnicu radnje čini intrigantna ljubavna priča između grofa Stjepana Erdödyja i seljanke Ljube Kraljević, nekoć jaskanskih  građana.

Svakako najznačajniji jaskanski pjesnik je Vlado Vlaisavljević, a u njegove  antologijske pjesme spadaju „Balada o Tounjčici“, „Otac“, „Umiranje šume“, „Vrijeme“, „Mačak“, „Dječak iz gradskog dvorišta“. Objavio je tri zbirke: „Kruha i srca“, „San i java“ i „Balada o Tounjčici“. Posljednja njegova zbirka svjetlo dana ugledala je 14 godina nakon njegove prerane smrti 1943. godine.

Popis zaslužnih jaskanskih pisaca poprilično je dug, a u sljedećoj objavi otkrivamo vam suvremene jaskanske pisce.