Pastirska čaša, 1880.

Dok su žene suvereno vladale tekstilnim vještinama, stvarajući narodnu umjetnost, muškarci su se isticali u umjetničkoj obradi drva. Kada bi uhvatili malo slobodnog vremena za kišnih dana ili u zimi, dali bi mašti zamaha i unijeli stvaralačke vedrine u teški težački život.

Tako su nastale raznovrsne uporabne ili ceremonijalne rukotvorine, poput ove pastirske drvene čaše, koja je izrađena od jednog komada drveta i rezbarena plitkim urezom davne 1880. godine, kako je na nju urezao nepoznati autor.

 

Drvo i drvena građa, iskonski pratitelj ljudskoga roda, mnogostruko obilježava svakodnevnicu sela do polovice 20. st. Gotovo i nema odsječka života bez te osnovne sirovine. U kolijevci se život započinje a u drvenom lijesu se odlazi. Vještinom osnovne obrade drva, kao i odgovarajućim alatom, raspolagao je svaki seljak pa je znao pripremiti kolce za vinograd, izraditi držak sjekire, isplesti ogradicu od pruća, pripremiti drva za ogrijev te štošta drugo, prema potrebi. Stremilo se da određeni predmet lijepo izgleda, pogotovo ako nosi neku simboličku ili slavljeničku poruku putem ukrasa. Znatno vještiji bili su u tome pastiri, možda zbog toga što su čuvajući blago imali više vremena za vježbanje drvodjeljskih i rezbarskih vještina. Oni su ovladali i različitim ukrasnim tehnikama pa su bogato dekorirali preslice za svoje simpatije, različite drvene kutijice, spremnike za duhan ili nakit, čuture i druge manje uporabne predmete. Nepoznati pastir  s kraja 19. stoljeća ukrasio je ovu putnu čašu od trešnjina drveta mješovitim uzorkom vegetacije (drvca s tankim granama u gornjoj zoni) , geometrijskim oblicima (strelice prema gore u donjoj zoni, čini se kao da su podzemne) i plastičnim oblikovanjem male životinjske glave, na donjem djelu drške čaše. Čaša je naizgled dvodijelna ali je iznutra spojena otvorom, što je čini šarmantno zaigranom u naravi, jer nudi dvostruko ispijanje dobre kapljice.